Odluka o gradnji obiteljske kuće je velika odluka u životu jedne obitelji; osim novog načina života kojeg podrazumijeva život u kući, tu je i financijski dio na koji se potrebno odlučiti jer se radi o možda najvećoj investiciji u životu jedne obitelji. Za razliku od cijene gotovog kvadrata stana, gdje se kupuje ‘neto’ kvadrat, u kući se gradi ‘bruto kvadrat’ (najjednostavnije objašnjeno to je površina s uključenim zidovima) i kad se govori o cijeni izgradnje kuće za oko 1000 €/m², ta se cijena odnosi na bruto kvadraturu obiteljske kuće. Odnos bruto-neto u obiteljskoj kući zidane gradnje iznosi ugrubo 25-75 odnosno 200 m² građevinske bruto površine kuće daje otprilike 150 m² neto podne površine (u građevinsku bruto površinu ne ulaze površine otvorenih dijelova kao što su balkoni, terase, lođe I sl.).

Pokušat ćemo objasniti korake od projektne dokumentacije do građevinske dozvole, a u slijedećem teksu od prijave početka gradnje do uporabne dozvole.

Za početak je potrebno odabrati projektantski ured odnosno ovlaštenog inženjera arhitekture za izradu projektne dokumentacije. U suradnji s njim jasno postaviti i definirati projektni zadatak na temelju kojeg će arhitekt dati ponudu za izradu projektne dokumentacije. Definiranje projektnog zadatka je prvi i vrlo bitan korak pri kojem investitor iznosi svoje želje (željena površina, broj soba, kupaonica, izgled kuće, uređenje okoliša, način grijanja), a arhitekt ih, u kvalitetnoj i kontinuiranoj suradnji s investitorom, oblikuje odnosno projektira obiteljsku kuću i izrađuje idejno rješenje. Idejnim rješenjem nazivamo skup nacrta i tehničkog opisa kojima se određuju oblikovno‐funkcionalna i tehnička rješenja građevine te smještaj građevine na građevnoj čestici i podloga je za ishođenje Posebnih uvjeta i Uvjeta priključenja te izradu glavnog projekta. Najčešće se izrađuje u mjerilu 1:200, a prati ga i 3D model zgrade. Ovoj fazi pridajemo najveću pažnju jer nakon što se idejno rješenje izradi, a posebni uvjeti ishode, idejno rješenje se više ne može značajno mijenjati, a novi i/ili izmijenjeni projektni zadatak mogu rezultirati potpuno drugačijom kućom stoga se naručuju dodatno. Arhitekt ne uzima kuću iz kataloga i smješta ju na određenu parcelu; svakom investitoru i projektu se pristupa individualno, uzimajući u obzir lokaciju, orijentaciju, važeći prostorni plan i projektni zadatak.

Prema Zakonu o gradnji, za ishođenje Građevinske dozvole potreban je glavni projekt. Nakon dobivanja svih posebnih uvjeta i uvjeta priključenja od strane javnopravnih tijela (HEP, vodovod, odvodnja, plinara, HAKOM, Hrvatske vode pa dodatno konzervatori, sanitarna, MUP itd. – ovisno o lokaciji i vrsti građevine te projektnom zadatku), a na temelju idejnog rješenja i izdanih uvjeta, kreće se u izradu glavnih projekata. Za tipičnu obiteljsku kuću rade se glavni projekti arhitekture, statike, vodovoda i odvodnje, elektroinstalacija te strojarskih instalacija grijanja i pripreme tople vode. Izradi glavnog projekta prethodi izrada geodetskog elaborata od strane ovlaštenog inženjera geodezije, koji snima parcelu i određuje međe te visinske kote. Geodetski situacijski nacrt je bitna podloga jer nam daje uvid u stanje na terenu (eventualne nadzemne i podzemne instalacije i šahtovi, nasipi zemlje, stabla i sl.), a rješava se i pitanje međa koje nije uvijek jednoznačno određeno i ne mora odgovarati stanju prema katastru i/ili zemljišnoj knjizi. Glavnom projektu može prethoditi i izrada elaborata, na primjer geotehničkog elaborata, ako se radi o strmom terenu ili se kuća planira u visokoj potresnoj zoni. Glavni projekt se izrađuje u mjerilu 1:100, a sastoji se od općeg, tehničkog i grafičkog dijela kojima se zgrada definira u cijelosti. Prati ga i Projekt zaštite od buke i Projekt racionalne uporabe energije i toplinske zaštite koji pokazuje koliko će u konačnici zgrada trebati energije za grijanje, hlađenje i pripremu tople vode te u koji energetski razred spada. Iako zakonom nije propisan, već je propisana samo procjena troškova gradnje, troškovnik građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova također se izrađuje no njegova točnost može biti upitna, a ukupni troškovi gradnje popeti se na 10-15% od planiranih.

Prema važećem zakonu, glavni projekt je nužan za dozvolu, ali i dovoljan za gradilište iako u praksi postoji potreba za izvedbenim projektom. Tek njime se zgrada uistinu detaljno definira, a kao što mu samo ime govori, izvedbeni projekt je projekt za izvedbu zgrade – služi arhitektu da propita detalje (toplinskih mostova, oblikovanja), instalaterima da detaljno ucrtaju koridore cijevi i kablova, izvođaču koji neće imati nedoumice kako izvesti pojedini detalj kuće te u konačnici i investitoru koji zna što dobiva i kako će kuća izgledati, ali dobiva i kvalitetniju kuću. Izvedbeni projekt se izrađuje minimalno u mjerilu 1:50, a detalji zgrade se razrađuju u sitnijem mjerilu 1:25, 1:10, 1:5 i čak 1:1. Određeni će se detalji možda i redefinirati u tijeku gradnje, ovisno o mogućnostima izvođača, dostupnosti materijala ili jednostavno boljeg rješenja, no nikad na uštrb investitora, a sve u cilju kvalitetnije zgrade.

Logično je da tek troškovnik izrađen na temelju izvedbenog projekta se može nazvati pravim troškovnikom. Iskustva investitora koji naručuju izvedbeni projekt su redovito pozitivna jer nema improvizacije na gradilištu, nedoumica kod izvođača ni kompromisa u gradnji te (najčešće) ni nepredviđenih troškova.

Prema našem iskustvu, od početka rada na projektu obiteljske kuće do dobivanja dozvole, može proći od 6 do 9 mjeseci, ponekad i godina dana. Osim sastanaka i prezentacija, tu je rad na projektu (geodet, arhitekt, suradnici) i vrijeme koje je potrebno npr. javnopravnim tijelima da izdaju posebne uvjete i uvjete priključenja ili tijelu graditeljstva da izda dozvolu. Određeni rokovi jesu definirani zakonom no rijetko se ispoštuju u potpunosti. Također nije svejedno gradite li u npr Zagrebu ili na području Dalmacije jer su neki uredi graditeljstva potkapacitirani ili su projekti na njihovom području brojniji. Dodatan savjet svakom investitoru je: strpljenje.

Dug je popis projekata za gradnju obiteljske kuće i (često se čini) dug put do cilja no s obzirom da obiteljske kuće čine oko 65% ukupnog stambenog fonda u Republici Hrvatskoj i sudjeluju u neposrednoj potrošnji energije s oko 31%, jasno je zašto im je potrebno posvetiti toliko pažnje. Kuća se gradi najčešće za cijeli život jedne obitelji, stoga uštede na samom početku, prilikom odabira projektantskog ureda ili kratkoročnih ušteda u gradnji koje bi dali nestručni izvođači, jeftini i/ili nekvalitetni ugrađeni materijali i oprema, nisu najbolja opcija. Projektna dokumentacija iznosi manje od skromnih 5% investicije, a čini ogromnu razliku ovisno o smjeru u kojem se krene. Arhitekt, koji vodi cijeli proces, potpuno je involviran stoga je partnerski odnos i povjerenje s investitorom nužno od početka. Arhitektonski senzibilitet i način rada/razmišljanja različitih arhitekata šarolik je kao i arhitektonski senzibilitet i način rada/razmišljanja različitih investitora stoga je preporuka odabrati stručnjaka s kojim dijelite mišljenje i kojem vjerujete. On će vas voditi od projektnog zadatka preko glavnog projekta do dozvole, a i nakon dozvole kroz gradnju, imajući na umu vašu ideju i budžet.

Čini se da će naš svijet doživjeti poprilične promjene, barem tako izgleda u očima jedne generacije. Dugoročno, vjerojatno se ne događa tako dramatična promjena. Dok su oči svijeta uperene u epidemiologe i imunologe, i od svakog od nas se traži promjena i prilagodba. U prvim tjednima od nas se traži #ostanidoma, u onim idućima #zaštitisebe, #pazinadruge, a rezultirat će s #novenavike. Zapravo ništa pretjerano novo, samo bolje.

Kroz ljudsku povijest, koliko god strašne bile, čini se da su upravo epidemije mijenjale svijet, vrlo pojednostavljeno moglo bi se reći da je bubonska kuga tražila veću higijenu, kolera je ‘donijela’ kanalizaciju i vodovode, tuberkuloza sunce i zrak, a španjolska gripa bolju prehranu. Sve pandemije bile su na neki način izazvane razvojem društva i uvjetovane antropološkim promjenama, a odgovor na njih je bio jednak i moguć upravo daljnjim razvojem, a ne zaustavljanjima.

Ova pandemija će također zahtijevati i rezultirati novinama u našim životima na svim poljima i od svakog od nas ponaosob. Što bi to moglo značiti na polju arhitekture, kako arhitektura može pomoći u prevladavanju ove ili neke buduće pandemije? Gledajući kratkoročno, u karanteni puno više cijenimo vrt ili barem balkon, zatim orijentaciju našeg doma u želji za više sunca i zraka. U bližoj budućnosti ćemo možda trebati i prostorije za sterilizaciju i samoizolaciju, posebnu spavaću sobu i sanitarni čvor, a u onoj malo dalje i neki tehnički odgovor na virus kao što su filteri za vodu i zrak, svjetiljke s ultraljubičastim zračenjem, mini saune ili nešto treće…

Jedan od temeljnih zahtjeva za građevinu, koje propisuje 8. članak Zakona o gradnji, je Higijena, zdravlje i okoliš kojeg će sigurno trebati dopuniti. Kako danas projektirati životni prostor koji pruža sigurnost u svijetu u kojem vlada pandemija? Kako se osjećati sigurno u vlastitom domu nakon što zatvorimo ulazna vrata? Više se nećemo bojati samo lopova, elementarnih nepogoda, već i nevidljivih čestica koje mijenjaju način na koji živimo. Na primjeru tlocrta prizemlja naših obiteljskih kuća možemo dati prijedlog kako se dekontaminirati nakon dolaska u kuću. Ulazni prostor bi trebao predstavljati skup prostorija – vjetrobran, zasebni wc, garderoba – gdje bi se osoba nakon ulaska u kuću presvukla, skinula obuću, raspakirala eventualne predmete koje je sa sobom donijela te tek nakon toga ušla u prostor kojeg dijele svi ukućani. Takvo što je teško organizirati u postojećem stanu, gdje je svaki kvadrat iskorišten do maksimuma, no novogradnje bi ih ubuduće trebale usvojiti za neke buduće pandemije koje bi mogle biti još opasnije. Obiteljske kuće će u tom slučaju postati poželjnije od stanova jer osim unutarnjeg, stanarima pružaju i vanjski prostor koje dijele samo ukućani. (Tu je i mogućnost gradnje podruma, garaže:) U stambenoj zgradi sve iza ulaznih vrata stana je – zajedničko.

Novo vrijeme nosi sa sobom i novi način obrazovanja. Trenutna epidemiološka neprilika pogurala je hrvatsko školstvo u budućnost. No usprkos tome što učitelji i profesori mogu savršeno pripremiti predavanja, domaće zadaće, biti na raspolaganju cijeli radni dan, što je s učenicima? Postavlja se pitanje – imaju li učenici uvjete za e-obrazovanje, ima li svaki učenik svoju sobu ili bar radni stol? Imaju li računala i pristup internetu? Činjenica je da u dvosobnim stanovima (dvosoban stan je po definiciji stan koji se sastoji od jedne spavaće sobe i dnevnog boravka koji se broji kao druga soba) u kojima npr. žive roditelji i dva školarca, učenik nema svoju sobu pa tako ni radni stol. E-obrazovanje iziskuje napor ne samo učitelja, učenika i roditelja, a postavlja i veliku odgovornost na društvo – kako omogućiti učenicima da uče od kuće. Kako su to radili do sada ? Možda e-obrazovanje osvijesti roditelje da je učenje proces koji nije samo odgovornost učitelja, već cijele obitelji i mora biti nužan dio prostora za život. Možda osvijesti i nadležne institucije da donesu neki novi Zakon o društveno poticanoj stanogradnji koji bi, osim zadovoljavanja stambenih potreba, potaknuo i poboljšanje kvalitete stanovanja što šireg kruga građana kao i unaprjeđenje graditeljstva.

Za razliku od učenja od kuće, rad od kuće je zadnjih godina sve popularniji. Male tvrtke, obrti i freelanceri ne trebaju velike opremljene urede; često trebaju samo radni stol, računalo i pristup internetu. Već godinama se u kućama predviđaju radne sobe (često planirane kao višenamjenske: soba za goste, soba za novo dijete) ili u stanovima kao radni kutak. Sastanci se mogu održavati preko interneta, podaci su na cloudu. Ova kriza pokazuje i da neke velike tvrtke mogu, ako je potrebno, organizirati rad od kuće svim zaposlenicima. Neki će radnici prigrliti ovakav način rada i više se nikada ne vratiti u svoje urede. No druge stvari će isplivati na površinu – ne izlazeći iz kuće, radnici nemaju potrebu za javnim prijevozom, osobnim automobilima, organiziranim obrocima ni radnom odjećom. Druge industrije će se trebati prilagoditi takvom načinu rada (električni automobili za male udaljenosti, dostava hrane…) . Arhitektura tu može uskočiti adaptiranjem postojećih stambenih prostora na način da se u postojećem prostoru pronađe prostorija/mjesto za rad od kuće s dovoljno mrežnih i šuko utičnica za spajanje svih uređaja, zastorima za zamračenje, zvučnom izolacijom od ostatka doma…

Jedna od tema suvremenog projektiranja je i odvajanje otpada o kojem govori isti temeljni zahtjev Higijena, zdravlje i okoliš. Obaveza koju neke zemlje prakticiraju već desetljećima, kod nas se nameće od 2020. No iako mnogi imaju želju odvajati, pitanje je kamo privremeno odložiti taj otpad? Za primjer uzmimo jednu ambalažu jogurta – često se sastoji od plastične čaše, aluminijskog poklopca i papirnatog omota. Bilo tko, tko je to pokušao, zna da odvajanjem nastaje (prividno) više otpada jer ga je potrebno odvajati u zasebne spremnike. Neprestano odlaženje do zelenih otoka nije rješenje, čak ni u kućama. Prostor za odvajanje otpada treba predvidjeti u fazi projektiranja – bilo to u izbi, gospodarstvu ili dijelu kuhinje rezerviranim za tu namjenu. Trenutno se odvajanje odnosi samo na papir, plastiku i biootpad, no nećemo dugo čekati na odvajanje stakla, metala, tetrapaka… U kućama je skupljanje biootpada moguće iskoristiti i za stvaranje komposta u specijalnim komposterima te tako na najbolji način zatvoriti krug recikliranja.

Već u idejnoj fazi projektiranja zgrade važno je misliti i na energiju koja će zgrada trošiti jednom kad se sagradi. Pravilna orijentacija zgrade i prostorija u zgradi, oblikovanje, veličina otvora, zaštita od insolacije, predloženi materijali, učinkoviti sustavi za grijanje, hlađenje i ventilaciju, energija iz obnovljivih izvora energije, energetski učinkoviti potrošači, automatizacija – dugačak je popis bitnih faktora koje čine zgradu nZEB standarda. Iako se popis čini dug i skup, pametno projektirana zgrada će dugoročno rezultirati manjim troškovima. Višak električne energije se može koristiti za npr. punjenje električnih vozila. Kišnica se može upotrebljavati za zalijevanje vrta i ispiranje toaleta. Stanovanje u takvoj zgradi je jeftinije, udobnije i sigurno zdravije. Kuće budućnosti bit će samodostatne, samostalne. Što mogu napraviti postojeće zgrade? Primarno kvalitetno toplinski izolirati vanjsku ovojnicu, zamijeniti vanjsku stolariju i ugraditi učinkovitiji sustav za grijanje. Natječaji za energetsku obnovu zgrada i instalaciju alternativnih sustava za opskrbu energijom se raspisuju gotovo svake godine, uz značajne poticaje.