Sa aspekta Zakona o gradnji niste dužni obavijestiti banku o namjeri ishođenja građevinske dozvole za dogradnju obiteljske kuće te isto tako upisana hipoteka (založno pravo na nekretnini) nije zapreka za izdavanje građevinske dozvole niti  Vam je za izdavanje građevinske dozvole potrebna suglasnost banke.

Međutim, Zakon o gradnji u članku 115. propisuje da je tijelo graditeljstva (dakle tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu) dužno stranki prije izdavanja građevinske  dozvole pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, te se citiranom normom propisuje i da je stranka nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini za koju se izdaje građevinska dozvola.

Drugo stvarno pravo, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bi u Vašem slučaju upravo bilo upisano založno pravo na Vašoj nekretnini (hipoteka), pa bi nositelj tog prava (banka) bila stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole te bi banci tijelo koje vodi postupak izdavanja građevinske dozvole pružilo mogućnost da izvrši uvid u projektnu dokumentaciju za dogradnju Vaše obiteljske kuće.

Banka kao stranka u postupku može i izjaviti žalbu na izdanu građevinsku dozvolu, ali ne iz razloga što je niste obavijestili da idete u dogradnju obiteljske kuće, nego samo iz razloga koji su pretpostavka za izdavanje građevinske dozvole (npr. da nije priložena sva propisana dokumentacija, da dogradnja nije u skladu sa prostornim planom i sl.)

Vaš obveza obaviještavanja banke o dogradnji ili drugim radovima na nekretnini može proizlaziti iz ugovornog odnosa sa bankom odnosno iz sklopljenog Ugovora o kreditu, pa je stoga potrebno izvršiti uvid u sklopljeni ugovor kako ne bi došlo do povrede ugovorne obveze i propisanih posljedica.

Konačno, smatramo da dogradnjom obiteljske kuće povećavate vrijednost nekretnine odnosno vrijednost zaloga, pa ne vidimo opravdani pravni razlog od strane banke da spriječava Vašu investiciju i ishođenje građevinske dozvole.

U tom kontekstu navodimo  članak 332. stavak 1. alineja 2.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  koji ovlašćuje založnog vjerovnika (banku) da jedino u slučaju kada se  određenim radnjama/činima dovodi u opasnost založena nekretnina  i kada se  smanjuje vrijednost nekretnine da zahtijeva propuštanje takvih radnji od založnog dužnika (vlasnika nekretnine) i trećih osoba.