Piše: Martina Kapuđija Ljulj, 8. travanj 2020.
Čini se da će naš svijet doživjeti poprilične promjene, barem tako izgleda u očima jedne generacije. Dugoročno, vjerojatno se ne događa tako dramatična promjena. Dok su oči svijeta uperene u epidemiologe i imunologe, i od svakog od nas se traži promjena i prilagodba. U prvim tjednima od nas se traži #ostanidoma, u onim idućima #zaštitisebe, #pazinadruge, a rezultirat će s #novenavike. Zapravo ništa pretjerano novo, samo bolje.
Kroz ljudsku povijest, koliko god strašne bile, čini se da su upravo epidemije mijenjale svijet, vrlo pojednostavljeno moglo bi se reći da je bubonska kuga tražila veću higijenu, kolera je ‘donijela’ kanalizaciju i vodovode, tuberkuloza sunce i zrak, a španjolska gripa bolju prehranu. Sve pandemije bile su na neki način izazvane razvojem društva i uvjetovane antropološkim promjenama, a odgovor na njih je bio jednak i moguć upravo daljnjim razvojem, a ne zaustavljanjima.
Ova pandemija će također zahtijevati i rezultirati novinama u našim životima na svim poljima i od svakog od nas ponaosob. Što bi to moglo značiti na polju arhitekture, kako arhitektura može pomoći u prevladavanju ove ili neke buduće pandemije? Gledajući kratkoročno, u karanteni puno više cijenimo vrt ili barem balkon, zatim orijentaciju našeg doma u želji za više sunca i zraka.
U bližoj budućnosti ćemo možda trebati i prostorije za sterilizaciju i samoizolaciju, posebnu spavaću sobu i sanitarni čvor, a u onoj malo dalje i neki tehnički odgovor na virus kao što su filteri za vodu i zrak, svjetiljke s ultraljubičastim zračenjem, mini saune ili nešto treće…
Sigurnost u doba pandemija
Jedan od temeljnih zahtjeva za građevinu, koje propisuje 8. članak Zakona o gradnji, je Higijena, zdravlje i okoliš kojeg će sigurno trebati dopuniti. Kako danas projektirati životni prostor koji pruža sigurnost u svijetu u kojem vlada pandemija? Kako se osjećati sigurno u vlastitom domu nakon što zatvorimo ulazna vrata? Više se nećemo bojati samo lopova, elementarnih nepogoda, već i nevidljivih čestica koje mijenjaju način na koji živimo.
Na primjeru tlocrta prizemlja naših obiteljskih kuća možemo dati prijedlog kako se dekontaminirati nakon dolaska u kuću. Ulazni prostor bi trebao predstavljati skup prostorija – vjetrobran, zasebni wc, garderoba – gdje bi se osoba nakon ulaska u kuću presvukla, skinula obuću, raspakirala eventualne predmete koje je sa sobom donijela te tek nakon toga ušla u prostor kojeg dijele svi ukućani.
Takvo što je teško organizirati u postojećem stanu, gdje je svaki kvadrat iskorišten do maksimuma, no novogradnje bi ih ubuduće trebale usvojiti za neke buduće pandemije koje bi mogle biti još opasnije. Obiteljske kuće će u tom slučaju postati poželjnije od stanova jer osim unutarnjeg, stanarima pružaju i vanjski prostor koje dijele samo ukućani. (Tu je i mogućnost gradnje podruma, garaže:) U stambenoj zgradi sve iza ulaznih vrata stana je – zajedničko.
E-obrazovanje
Novo vrijeme nosi sa sobom i novi način obrazovanja. Trenutna epidemiološka neprilika pogurala je hrvatsko školstvo u budućnost. No usprkos tome što učitelji i profesori mogu savršeno pripremiti predavanja, domaće zadaće, biti na raspolaganju cijeli radni dan, što je s učenicima?
Postavlja se pitanje – imaju li učenici uvjete za e-obrazovanje, ima li svaki učenik svoju sobu ili bar radni stol? Imaju li računala i pristup internetu? Činjenica je da u dvosobnim stanovima (dvosoban stan je po definiciji stan koji se sastoji od jedne spavaće sobe i dnevnog boravka koji se broji kao druga soba) u kojima npr. žive roditelji i dva školarca, učenik nema svoju sobu pa tako ni radni stol. E-obrazovanje iziskuje napor ne samo učitelja, učenika i roditelja, a postavlja i veliku odgovornost na društvo – kako omogućiti učenicima da uče od kuće. Kako su to radili do sada?
Možda e-obrazovanje osvijesti roditelje da je učenje proces koji nije samo odgovornost učitelja, već cijele obitelji i mora biti nužan dio prostora za život. Možda osvijesti i nadležne institucije da donesu neki novi Zakon o društveno poticanoj stanogradnji koji bi, osim zadovoljavanja stambenih potreba, potaknuo i poboljšanje kvalitete stanovanja što šireg kruga građana kao i unaprjeđenje graditeljstva.
Samo 0,2% poduzeća u EU pripadaju skupini velikih poduzeća, dakle, onih koji zapošljavaju više od 250 ljudi i čiji godišnji promet premašuje 50 milijuna eura, ili bilanca iznosi više od 43 milijuna eura. Sva ostala poduzeća – 99,8% pripadaju skupini mikro, malih ili srednjih poduzeća, kojih je 2015. godine u Europskoj uniji bilo 23,5 milijuna. Od tog broja, najveći je broj mikro poduzeća – čak 93% od ukupnog broja poduzeća zapošljava do 10 osoba, što je bitan kriterij identifikacije mikro poduzeća. (izvor: eu-projekti.info)
Rad od kuće
Za razliku od učenja od kuće, rad od kuće je zadnjih godina sve popularniji. Male tvrtke, obrti i freelanceri ne trebaju velike opremljene urede; često trebaju samo radni stol, računalo i pristup internetu. Već godinama se u kućama predviđaju radne sobe (često planirane kao višenamjenske: soba za goste, soba za novo dijete) ili u stanovima kao radni kutak.
Sastanci se mogu održavati preko interneta, podaci su na cloudu. Ova kriza pokazuje i da neke velike tvrtke mogu, ako je potrebno, organizirati rad od kuće svim zaposlenicima. Neki će radnici prigrliti ovakav način rada i više se nikada ne vratiti u svoje urede.
No druge stvari će isplivati na površinu – ne izlazeći iz kuće, radnici nemaju potrebu za javnim prijevozom, osobnim automobilima, organiziranim obrocima ni radnom odjećom. Druge industrije će se trebati prilagoditi takvom načinu rada (električni automobili za male udaljenosti, dostava hrane…).
Arhitektura tu može uskočiti adaptiranjem postojećih stambenih prostora na način da se u postojećem prostoru pronađe prostorija/mjesto za rad od kuće s dovoljno mrežnih i šuko utičnica za spajanje svih uređaja, zastorima za zamračenje, zvučnom izolacijom od ostatka doma…
Odvajanje otpada
Jedna od tema suvremenog projektiranja je i odvajanje otpada o kojem govori isti temeljni zahtjev Higijena, zdravlje i okoliš. Obaveza koju neke zemlje prakticiraju već desetljećima, kod nas se nameće od 2020. No iako mnogi imaju želju odvajati, pitanje je kamo privremeno odložiti taj otpad? Za primjer uzmimo jednu ambalažu jogurta – često se sastoji od plastične čaše, aluminijskog poklopca i papirnatog omota. Bilo tko, tko je to pokušao, zna da odvajanjem nastaje (prividno) više otpada jer ga je potrebno odvajati u zasebne spremnike. Neprestano odlaženje do zelenih otoka nije rješenje, čak ni u kućama. Prostor za odvajanje otpada treba predvidjeti u fazi projektiranja – bilo to u izbi, gospodarstvu ili dijelu kuhinje rezerviranim za tu namjenu. Trenutno se odvajanje odnosi samo na papir, plastiku i biootpad, no nećemo dugo čekati na odvajanje stakla, metala, tetrapaka… U kućama je skupljanje biootpada moguće iskoristiti i za stvaranje komposta u specijalnim komposterima te tako na najbolji način zatvoriti krug recikliranja.
nZEB
Već u idejnoj fazi projektiranja zgrade važno je misliti i na energiju koja će zgrada trošiti jednom kad se sagradi. Pravilna orijentacija zgrade i prostorija u zgradi, oblikovanje, veličina otvora, zaštita od insolacije, predloženi materijali, učinkoviti sustavi za grijanje, hlađenje i ventilaciju, energija iz obnovljivih izvora energije, energetski učinkoviti potrošači, automatizacija – dugačak je popis bitnih faktora koje čine zgradu nZEB standarda. Iako se popis čini dug i skup, pametno projektirana zgrada će dugoročno rezultirati manjim troškovima. Višak električne energije se može koristiti za npr. punjenje električnih vozila. Kišnica se može upotrebljavati za zalijevanje vrta i ispiranje toaleta. Stanovanje u takvoj zgradi je jeftinije, udobnije i sigurno zdravije. Kuće budućnosti bit će samodostatne, samostalne. Što mogu napraviti postojeće zgrade? Primarno kvalitetno toplinski izolirati vanjsku ovojnicu, zamijeniti vanjsku stolariju i ugraditi učinkovitiji sustav za grijanje. Natječaji za energetsku obnovu zgrada i instalaciju alternativnih sustava za opskrbu energijom se raspisuju gotovo svake godine, uz značajne poticaje.
Zgrada gotovo nulte energije odnosno nZEB (nearly zero-energy building) je zgrada vrlo visokih energetskih svojstava. Koristi vrlo nisku količinu energije, koja se u značajnoj mjeri dobiva energijom iz obnovljivih izvora uključujući onu koja se proizvodi na samoj zgradi ili u njezinoj blizini. Sve nove zgrade za koje se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi od 31. prosinca 2019. godine moraju ispunjavati zahtjeve za nZEB. (izvor: MGIPU)