Da bi koristili dizalicu topline i za hlađenje, sustav se mora nadograditi dodatnim uređajima koji u prostore koje želimo hladiti mogu predati rashladnu energiju. Za to se najčešće koriste ventilo-konvektorski uređaji koji se poput unutarnje jedinice split klima, također ugrađuju na zid i povezuju cijevima koje do njih dovode hladnu vodu pripremljenu samom dizalicom topline.

Osim ventilo-konvektorskih uređaja rashladnu energiju pripremljenu dizalicom topline u prostore možemo predati ventilacijskim sustavom ili sustavom površinskog, odnosno stropnog/zidnog hlađenja, ukoliko se građevina oprema, tj. pripremi za takve sustave.

U slučaju da se planira hlađenje za sve prostorije u kući, početna investicija ventilo-konvektorskog sustava hlađenja je nešto povoljnija u odnosu na dodatne split-klime.

Dodatna prednost je ta što se grijanjem i hlađenjem u svakoj pojedinoj prostoriji može upravljati putem istog zidnog upravljača, a i činjenica da je dovoljna samo jedna vanjska jedinica, tj. nije potrebno ugrađivati dodatne koje dolaze sa split-klimama.

Međutim, nešto češći odabir investitora je ipak ugradnja dodatnih split klima, a razlog je najčešće taj što se dodatnim sustavom ipak dobiva i dodatna sigurnost, odnosno split-klime se mogu koristiti i za grijanje u slučaju havarije na dizalici topline.

Također, većina je klasičnih dizalica topline konstruirana tako da se ne može istovremeno hladiti prostorije i zagrijavati spremnik potrošne sanitarne vode koji uvijek ima prioritet. To u prijevodu znači da se u određenim situacijama kod intenzivnije potrošnje tople vode može dogoditi da dođe do prekida hlađenja dok se spremnik sanitarne tople vode ne zagrije. Tek nakon što se on zagrije, dizalica topline se može nastaviti koristiti za hlađenje. Isto vrijedi i u slučajevima kada je neke prostorije potrebno hladiti, a druge u istom trenutku grijati, što se kod nekih kuća može dogoditi u prelaznim razdobljima.

Dodatni razlog često je taj što su korisnici naučili koristiti split klime za hlađenje, koje su prethodnih desetak godina postali sastavni i gotovo obavezni dio većine kućanstava i s njima su vrlo dobro upoznati, dok se s hlađenjem pomoću dizalice topline, pogotovo ako se koristi u kombinaciji s nešto manje poznatim sustavima kao ventilacijski sustavi ili površinsko hlađenje, ponekad čini malo komplicirano i teže razumljivo, a pogotovo u slučajevima kada se pojave neki problemi.

Zaključak:

U 2025. godini hlađenje kuća može se uspješno riješiti i pomoću dizalice topline i pomoću split klima uređaja.

• Ako je cilj centralno rješenje za grijanje i hlađenje cijele kuće uz jednu vanjsku jedinicu i jedinstveni upravljački sustav, tada je hlađenje putem dizalice topline u kombinaciji s ventilo-konvektorima ili drugim sustavima predaje rashladne energije najlogičniji izbor.

  
  

• S druge strane, split klime i dalje su najčešći odabir investitora jer pružaju dodatnu sigurnost (rezervni sustav grijanja), poznatu i jednostavnu tehnologiju za korisnike te manje tehničkih ograničenja kod istovremenog grijanja i hlađenja ili zagrijavanja tople vode.

Konačan izbor najčešće ovisi o tome što investitor više cijeni – jednostavnost i sigurnost (split klime) ili integrirani, dugoročno isplativiji sustav (dizalica topline).